Čisti oud, mirisno ulje marke za izradu svijeća i sapuna, veleprodaja, difuzor, eterično ulje, novo za difuzore s trstičnim plamenikom
Perila
Znanstveni naziv(i): Perilla frutescens (L.) Britt.
Uobičajeni naziv(i): Aka-jiso (crvena perilla), Ao-jiso (zelena perilla), biftek biljka, kineski bosiljak, Dlggae, korejska perilla, Nga-Mon, Perilla, Perilla metvica, Purpurna metvica, Purple perilla, Shiso, Divlji coleus, Zisu
Medicinski pregledanood strane Drugs.com. Zadnje ažuriranje 1. studenog 2022.
Klinički pregled
Koristiti
Listovi perile korišteni su za liječenje raznih stanja u kineskoj medicini, kao ukras u azijskoj kuhinji i kao mogući protuotrov za trovanje hranom. Ekstrakti listova pokazali su antioksidativna, antialergijska, protuupalna, antidepresivna, gastrointestinalna i dermatološka svojstva. Međutim, nedostaju podaci kliničkih ispitivanja koji bi preporučili upotrebu perile za bilo koju indikaciju.
Doziranje
Nedostaju podaci kliničkih ispitivanja koji bi potkrijepili specifične preporuke za doziranje. U kliničkim ispitivanjima proučavani su različiti pripravci i režimi doziranja. Vidjeti specifične indikacije u odjeljku Uporaba i farmakologija.
Kontraindikacije
Kontraindikacije nisu utvrđene.
Trudnoća/Dojenje
Izbjegavajte upotrebu. Nedostaju informacije o sigurnosti i učinkovitosti tijekom trudnoće i dojenja.
Interakcije
Ništa nije dobro dokumentirano.
Neželjene reakcije
Perillino ulje može uzrokovati dermatitis.
Toksikologija
Nema podataka.
Znanstvena obitelj
- Lamiaceae (metvica)
Botanika
Perila je jednogodišnja biljka autohtona u istočnoj Aziji, a naturalizirana je u jugoistočnom dijelu Sjedinjenih Država, posebno u polusjenjenim, vlažnim šumama. Biljka ima tamnoljubičaste, četvrtaste stabljike i crvenkastoljubičaste listove. Listovi su jajoliki, dlakavi i peteljkasti, s naboranim ili kovrčavim rubovima; neki vrlo veliki crveni listovi podsjećaju na krišku sirove govedine, otuda i uobičajeni naziv "biljka bifteka". Mali cjevasti cvjetovi nalaze se na dugim klasovima koji izbijaju iz pazuha listova između srpnja i listopada. Biljka ima jak miris koji se ponekad opisuje kao miris mente.Vojvoda 2002.,Ministarstvo poljoprivrede SAD-a 2022.)
Povijest
Listovi i sjemenke perile široko se konzumiraju u Aziji. U Japanu se listovi perile (nazvani "soja") koriste kao ukras jelima od sirove ribe, služeći i kao začin i kao protuotrov za moguće trovanje hranom. Sjemenke se istiskuju kako bi se dobilo jestivo ulje koje se koristi u komercijalnim proizvodnim procesima za lakove, boje i tinte. Osušeni listovi imaju mnogo primjena u kineskoj biljnoj medicini, uključujući liječenje respiratornih bolesti (npr. astme, kašlja, prehlade), kao antispazmodik, za poticanje znojenja, suzbijanje mučnine i ublažavanje sunčanice.
Kemija
Listovi perile daju oko 0,2% nježno mirisnog eteričnog ulja koji se uvelike razlikuje po sastavu i uključuje ugljikovodike, alkohole, aldehide, ketone i furan. Sjemenke imaju fiksni sadržaj ulja od približno 40%, s velikim udjelom nezasićenih masnih kiselina, uglavnom alfa-linolenske kiseline. Biljka također sadrži pseudotanine i antioksidanse tipične za porodicu metvice. Antocijanin pigment, perilanin klorid, odgovoran je za crvenkasto-ljubičastu obojenost nekih kultivara. Identificirano je nekoliko različitih kemotipova. U najčešće uzgajanom kemotipu glavna komponenta je perilaldehid, s manjim količinama limonena, linalola, beta-kariofilena, mentola, alfa-pinena, perilena i elemicina. Oksim perila aldehida (perilartin) navodno je 2000 puta slađi od šećera i koristi se kao umjetno sladilo u Japanu. Ostali spojevi od mogućeg komercijalnog interesa uključuju citral, spoj ugodnog mirisa limuna; rosefuran, koji se koristi u industriji parfema; i jednostavni fenilpropanoidi vrijedni za farmaceutsku industriju. Iz perile su izolirane i ružmarinska, ferulna, kofeinska i tormentinska kiselina te luteolin, apigenin i katehin, kao i dugolančani polikosanoli zanimljivi za agregaciju trombocita. Visok sadržaj miristina čini određene kemotipove toksičnima; ketoni (npr. perila keton, izoegomaketon) koji se nalaze u drugim kemotipovima snažni su pneumotoksini. Visokoučinkovita tekućinska kromatografija, plinska i tankoslojna kromatografija korištene su za identifikaciju kemijskih sastojaka.




